Prica, koju je nemoguce opisati na nacin kako je to Nolan zamislio i izveo, zapravo je prica o provali, s tim da se ne radi o provali u banke ili Fort Knox, nego o provali u tudje snove i to sa samo jednim ciljem - usadjivanje ideje.

Ukratko: nakon sto Cobb (Di Caprio), strucnjak za setnju po tudjim snovima, ne uspije zaviriti u sef koji u svojim mislima krije Saito (Ken Watanabe), on biva unajmljen upravo od strane Saitoa da odradi posao za njega. Ali ne radi se o kradji nego o ulasku u snove Fishera (Cillian Murphy) i usadjivanju ideje u njegove misli. Ta ideja je odbacivanje porodicnog naslijedja, a cijeli proces je nazvan "inception" (kreiranje, stvaranje).

I to je ono s cim trebate poceti gledati ovaj film, ako vec nije i previse. Film je nemoguce ispricati, cak i ako ga pokusate ispricati kao naucnu fantastiku, sto ovaj film uopste nije u svojoj srzi. "Inception", koji je jedan od najoriginalnijih filmova u skorijoj proslosti Hollywooda, prikazuje svijet koji je dosad nevidjen. A da se radi o izuzetnom vizelnom dozivljaju pokazuje vec scena na pocetku, kada Di Caprio i Ellen Page svjedoce nevjerovatnom razaranju ulice stvorene u njenim snovima.

Nolan je poznat po tome sto ne koristi moderne specijalne efekte. Tako je Inception, bas kao i oba njegova Batmana, radjen koristeci vizelne trikove, prije nego kompjuterske specijalne efekte. Koliko je ovo bitno bit ce vam jasno kada zapravo pogledate film i uvjerite se o kako kompleksnim scenama se radi. Poput one borbe u hodniku u kojoj ucestvuje Joseph Gordon-Levitt (kojega, usput receno, do ovog filma nisam podnosio kao glumca, iako je imao prilicno dobrih filmskih i TV uloga). On se zapravo tuce sa nekolicinom negativaca, ali ono sto je najimpresivnije u svemu jeste da se hodnik sve vrijeme okrece oko sebe. Tako pod postaje plafin, pa zidovi postaju pod, a likovi u borbi lebde po zraku, puzu po zidovima kao pauci i slicno. Fim je prepun ovakvih scena, scena koje dosad nisu vidjene (barem ne na nacin kako je to Nolan prikazao); ideja koje su potpuno nove za film kao umjetnicku formu.

S druge strane, pored svih vizelnih aspekata i price u cjelini, Nolan dekonstruise jednu temu koja je danas toliko sveprisutna da smo je potpuno smetnuli s uma - suptilno usadjivanje ideja i to na nacin da nismo ni svjesni nego smo ubijedjeni da smo sami do nje dosli. Upravo na ovaj nacin masovni mediji danas uticu na svoju publiku i upravo ovaj aspekat je ono sto ovaj film cini izuzetnim za svakoga ko iole shvata ili zeli da shvati svijet u kojem zivimo.