Anton Yelchin and Felicity Jones, Like Crazy (2011), directed by Drake Doremus

Iako su filmovi o mladalackoj ljubavi danas ucestali kao grijeh, "Like Crazy" je savrsen dokaz da se, uz odlicne glumce, iskren scenarij i savrsenu montazu, jedan takav film moze dopasti i najtvrdokornijim filmoljupcima/kriticarima. "Like Crazy" je treci film rezisera Drake Doremusa i pobjednik je filmskog festivala Sundace 2011 godine, uzevsi nagradu tadasnjim velikim favoritima "Martha Marcy May Marlene" i "Another Earth".

Like Crazy (2011); directed by Drake Doremus; written by Drake Doremus & Ben York Jones; starring Anton Yelchin, Felicity Jones, Jennifer Lawrence... 90 minutes

"Like Crazy" je tesko opisati, a da ne zvuci kao ko zna koji u nizu ljubavnih/romanticnih filmova. Ono sto ga odvaja od drugih jasno je od samog pocetka - ne fokusira se uopste na ono sto potenciraju ostali ljubavni filmovi: prvi poljubac, romanticni izljevi ljubavi, scene prvog seksa... Umjesto toga film se fokusira na one suptilnije i tise trenutke koji se odvivjau izmedju ovih kliseiziranih. Ono sto se sasvim sigurno moze reci za ovaj film jeste da je jedan od rijetkih (ako ne i jedini pored "Before Sunrise") koji je na iskren, uvjerljiv i potpuno sarmantan nacin prikazao medjusobno zaljubljivanje dvoje ljudi.

Sve je krenulo ovako: on, Jacob, kojeg igra izvrsni Anton Yelchin, je mladi dizajner namjestaja u Los Angelesu, ona, Anna, koju igra jos bolja Felicity Jones, je studentica poezije koja je tu dosla razmjenon studenata. Ono sto reziser Doremus prikazuje od prvog kadra pa do zapleta filma je ta netipicna ljubavna prica, prikazana kroz sve ono sto se desava izmedju prvog i drugog poljupca, ujutro poslije seksa i slicno. Medjutim, kada Anna odluci da se suprostavi sistemu i mladalacki naivno previdi posljedice ostanka u Americi i pored cinjenice sto joj studentska viza istice, tada film dobija potpuno novu dimenziju i umjesto ljubavne gledamo zivotnu pricu, ocajnu borbu dvoje ljubavnika da ostanu vjerni (i u mislima i u svakodnevnici) onome sto su imali i buducnosti koja je izgledala tako izvjesno.

Vise od icega "Like Crazy" je maestralno djelo verbalne i, cak i vise, neverbalne naracije, prepuno montazerskih trikova koji uspjesno preskacu suvisne dijelove filma. Najbolji primjer tome je scena u kojoj je vec jasno da Anna ide nazad kuci i umjesto prikazivanja njihovog rastanka gledamo "slideshow" sastavljen od nekoliko slika njih dvoje ujutro u krevetu, a koji se zavrsava slikom Jacoba kako u istom krevetu lezi sam.

Pored Yelchina i Jones, koja je te godine dobila Sundace nagradu za najbolju mladu glumicu, u filmu igra i Jennifer Lawrence (Winter's Bone, X-Man: First Class, Hunger Games), i ukoliko jos uvijek niste sigurni da zelite pogledati ovaj film, to je jos jedan od razloga vise. Naravno, ovo se odnosi (uglavnom) na muski dio publike, s obzirom da su djevojke (ako su ovo citale) vjerovatno vec kupljene opisanom suptilnom ljubavnom pricom i sarmom Antona Yelchina.

Sta vise reci o filmu? Da je snimljen fotoaparatom Canon EOS 7D, da je baziran na rediteljevom zivotnom iskustvu, da ga je reziser prvo prikazao studentima, pa tek onda prijavio na Sundace... Mozda jos i ovo: film je na najbolji nacin prikazao kako jedan (pogresan) potez izazvan ishitrenom odlukom u ljubavnom zanosu moze zauvijek oblikovati vas zivot.