Annie Hall (1977); directed by Woody Allen; starring Woody Allen & Diane Keaton

Ovaj film je originalno bio zamisljen kao krimic sa ubistvom i origalno je trajao 140 minuta, ali je Woody na kraju potpuno izbacio ubistvo i film koncentrisao oko lika Annie Hall, kojeg je napravio po uzoru na Diane Keaton, cije je pravo prezime Hall, a kao djevojcicu su je svi zvali Annie.

Annie Hall (1977); directed by Woody Allen; starring Woody Allen & Diane Keaton

Ovaj film je originalno bio zamisljen kao krimic sa ubistvom i origalno je trajao 140 minuta, ali je Woody na kraju potpuno izbacio ubistvo i film koncentrisao oko lika Annie Hall, kojeg je napravio po uzoru na Diane Keaton, cije je pravo prezime Hall, a kao djevojcicu su je svi zvali Annie.

Anton Yelchin and Felicity Jones, Like Crazy (2011), directed by Drake Doremus

Iako su filmovi o mladalackoj ljubavi danas ucestali kao grijeh, "Like Crazy" je savrsen dokaz da se, uz odlicne glumce, iskren scenarij i savrsenu montazu, jedan takav film moze dopasti i najtvrdokornijim filmoljupcima/kriticarima. "Like Crazy" je treci film rezisera Drake Doremusa i pobjednik je filmskog festivala Sundace 2011 godine, uzevsi nagradu tadasnjim velikim favoritima "Martha Marcy May Marlene" i "Another Earth".

Like Crazy (2011); directed by Drake Doremus; written by Drake Doremus & Ben York Jones; starring Anton Yelchin, Felicity Jones, Jennifer Lawrence... 90 minutes

"Like Crazy" je tesko opisati, a da ne zvuci kao ko zna koji u nizu ljubavnih/romanticnih filmova. Ono sto ga odvaja od drugih jasno je od samog pocetka - ne fokusira se uopste na ono sto potenciraju ostali ljubavni filmovi: prvi poljubac, romanticni izljevi ljubavi, scene prvog seksa... Umjesto toga film se fokusira na one suptilnije i tise trenutke koji se odvivjau izmedju ovih kliseiziranih. Ono sto se sasvim sigurno moze reci za ovaj film jeste da je jedan od rijetkih (ako ne i jedini pored "Before Sunrise") koji je na iskren, uvjerljiv i potpuno sarmantan nacin prikazao medjusobno zaljubljivanje dvoje ljudi.

Sve je krenulo ovako: on, Jacob, kojeg igra izvrsni Anton Yelchin, je mladi dizajner namjestaja u Los Angelesu, ona, Anna, koju igra jos bolja Felicity Jones, je studentica poezije koja je tu dosla razmjenon studenata. Ono sto reziser Doremus prikazuje od prvog kadra pa do zapleta filma je ta netipicna ljubavna prica, prikazana kroz sve ono sto se desava izmedju prvog i drugog poljupca, ujutro poslije seksa i slicno. Medjutim, kada Anna odluci da se suprostavi sistemu i mladalacki naivno previdi posljedice ostanka u Americi i pored cinjenice sto joj studentska viza istice, tada film dobija potpuno novu dimenziju i umjesto ljubavne gledamo zivotnu pricu, ocajnu borbu dvoje ljubavnika da ostanu vjerni (i u mislima i u svakodnevnici) onome sto su imali i buducnosti koja je izgledala tako izvjesno.

Vise od icega "Like Crazy" je maestralno djelo verbalne i, cak i vise, neverbalne naracije, prepuno montazerskih trikova koji uspjesno preskacu suvisne dijelove filma. Najbolji primjer tome je scena u kojoj je vec jasno da Anna ide nazad kuci i umjesto prikazivanja njihovog rastanka gledamo "slideshow" sastavljen od nekoliko slika njih dvoje ujutro u krevetu, a koji se zavrsava slikom Jacoba kako u istom krevetu lezi sam.

Pored Yelchina i Jones, koja je te godine dobila Sundace nagradu za najbolju mladu glumicu, u filmu igra i Jennifer Lawrence (Winter's Bone, X-Man: First Class, Hunger Games)...

Sta vise reci o filmu? Da je snimljen fotoaparatom Canon EOS 7D, da je baziran na rediteljevom zivotnom iskustvu, da ga je reziser prvo prikazao studentima, pa tek onda prijavio na Sundace... Mozda jos i ovo: film je na najbolji nacin prikazao kako jedan (pogresan) potez izazvan ishitrenom odlukom u ljubavnom zanosu moze zauvijek oblikovati vas zivot.

(500) Days of Summer (2009); directed by Marc Webb; screenplay by Scott Neustadter, Michael H. Weber; starring Joseph Gordon-Levitt, Zooey Deschanel, Chloë Moretz, Minka Kelly...

Ovo je kratak sazetak svake romanticne komedije: momak upoznaje djevojku, momak se zaljubljuje, onda zajedno provode vrijeme docarano jeftinim montazerskim trikovima, onda se svadjaju, pa prekinu, pa se pomire i zive sretno do kraja zivota. Vecina ovih koraka odvija se i u ovom filmu, ali ono po cemu se ovaj razlikuje od ostalih folmova je konacna izvedba, koja ukljucuje mnoge delikatne i iskrene trenutake koji se odvijaju između gore navedenih trenutaka. I, da, sve ovo je prikazano bez ikakvog reda.

Tom (Joseph Gordon-Levitt), propali student arhitekture koji radi kao pisac cestitki, zaljubljuje se u Summer (Zooey Deschanel), asistenticu svoga sefa na prvi pogled. Ono što slijedi je jedna od najiskrenijih i najrealisticnijih romansi zabiljezenih na filmu. Reziser Marc Webb, radeci sa izuztenom scenariju Scotta Neustadtera i Michaela H. Webera, čini nekoliko razlicitih narativnig oblika za pricanje ove priču. Slično kao i Annie Hall, (500) Days of Summer koristi nekoliko različitih narativnih uređaja da svojom pričom zadrzi paznju gledaoca. To, izmedju ostalog, uključuje nelinearni prikaz desavanja, pjesmu i ples, animaciju, i direktno obracanje glumaca kameri. Medjutim, sve ovo bi vrlo lako moglo pasti u vodu da Webb nije radio sa dvoje izuzetnih glumaca.

Ono sto je mene impresioniralo i sto ovaj film izdvaja od ostalih u njegovom zanru jeste to da dobrim dijelom prikazuje vezu vidjenu ocima Toma (zapravo, ocima sviju nas, jer kad smo u vezi vrlo rijetko mozemo vidjeti stvari iz perspektive naseg ljubavnika), a istovremeno gotovo potpuno zanemaruje perspektivu koju ima Summer. I sve to samo zbog toga da bi izazvao sok i nevjericu u trenutku kada Summer odluci da prekine vezu sa Tomom.

Gordon-Levitt, najbolji glumac svoje generacije, ovdje je jednostavno zapanjio. Iako je vec imao nekoliko zapazenih uloga u indie filmovima (Manic, Mysterious Skin, Brick, The Lookout), ovom ulogom je pokazao da je trenutno jedan od boljih mladih glumaca u Holywoodu.

Zooey, koja je i ranije imala solidne uloge (Elf, Yes Man, Hitchhikers Guide...) je odlicna kao kao Summer, a njene plave su dovoljne da svakog muskarca bace na koljena. Ukoliko vam prica ne djeluje privlacna, onda je dovoljno film pogledati samo zbog Zooey.

(500) Days of Summer su sigurno jedan od najoriginalnijih i najosvjezavajucih filmova u svom zanru. Ako trazite tipicnu bajku, onda ovo nije film za vas, ali ako trazite realan, optimistican film, kojim dominira dobra gluma i odlicna montaza, onda vas 500 dana sa Tomom i Summer nece razocarati.

(500) Days of Summer (2009); directed by Marc Webb; screenplay by Scott Neustadter, Michael H. Weber; starring Joseph Gordon-Levitt, Zooey Deschanel, Chloë Moretz, Minka Kelly...

Ovo je kratak sazetak svake romanticne komedije: momak upoznaje djevojku, momak se zaljubljuje, onda zajedno provode vrijeme docarano jeftinim montazerskim trikovima, onda se svadjaju, pa prekinu, pa se pomire i zive sretno do kraja zivota. Vecina ovih koraka odvija se i u ovom filmu, ali ono po cemu se ovaj razlikuje od ostalih folmova je konacna izvedba, koja ukljucuje mnoge delikatne i iskrene trenutake koji se odvijaju između gore navedenih trenutaka. I, da, sve ovo je prikazano bez ikakvog reda.

Tom (Joseph Gordon-Levitt), propali student arhitekture koji radi kao pisac cestitki, zaljubljuje se u Summer (Zooey Deschanel), asistenticu svoga sefa na prvi pogled. Ono što slijedi je jedna od najiskrenijih i najrealisticnijih romansi zabiljezenih na filmu. Reziser Marc Webb, radeci sa izuztenom scenariju Scotta Neustadtera i Michaela H. Webera, čini nekoliko razlicitih narativnig oblika za pricanje ove priču. Slično kao i Annie Hall, (500) Days of Summer koristi nekoliko različitih narativnih uređaja da svojom pričom zadrzi paznju gledaoca. To, izmedju ostalog, uključuje nelinearni prikaz desavanja, pjesmu i ples, animaciju, i direktno obracanje glumaca kameri. Medjutim, sve ovo bi vrlo lako moglo pasti u vodu da Webb nije radio sa dvoje izuzetnih glumaca.

Ono sto je mene impresioniralo i sto ovaj film izdvaja od ostalih u njegovom zanru jeste to da dobrim dijelom prikazuje vezu vidjenu ocima Toma (zapravo, ocima sviju nas, jer kad smo u vezi vrlo rijetko mozemo vidjeti stvari iz perspektive naseg ljubavnika), a istovremeno gotovo potpuno zanemaruje perspektivu koju ima Summer. I sve to samo zbog toga da bi izazvao sok i nevjericu u trenutku kada Summer odluci da prekine vezu sa Tomom.

Gordon-Levitt, najbolji glumac svoje generacije, ovdje je jednostavno zapanjio. Iako je vec imao nekoliko zapazenih uloga u indie filmovima (Manic, Mysterious Skin, Brick, The Lookout), ovom ulogom je pokazao da je trenutno jedan od boljih mladih glumaca u Holywoodu.

Zooey, koja je i ranije imala solidne uloge (Elf, Yes Man, Hitchhikers Guide...) je odlicna kao kao Summer, a njene plave su dovoljne da svakog muskarca bace na koljena. Ukoliko vam prica ne djeluje privlacna, onda je dovoljno film pogledati samo zbog Zooey.

(500) Days of Summer su sigurno jedan od najoriginalnijih i najosvjezavajucih filmova u svom zanru. Ako trazite tipicnu bajku, onda ovo nije film za vas, ali ako trazite realan, optimistican film, kojim dominira dobra gluma i odlicna montaza, onda vas 500 dana sa Tomom i Summer nece razocarati.